Kontrola paušalnih obrtnika – radite li po zakonu?

Porezna uprava 17.10.2021 objavila je priopćenje kojim su najavili pokretanje postupka provjere poslovanja tzv. paušalnih obrtnika, u cilju otkrivanja korištenja poreznih pogodnosti suprotno zakonu. 

U međuvremenu, velikom broju paušalnih obrtnika u poštanski sandučić već je stigao upitnik Porezne uprave, čiji sadržaj možete vidjeti ovdje. 

S obzirom da u Hrvatskoj posluje veliki broj obrtnika s paušalnim načinom oporezivanja, nimalo ne čudi da je ova akcija Porezne u kratkom vremenu postala vruća tema. Paušalci, kojih u Hrvatskoj ima oko 58.000, bacili su se na iščitavanje zakona kako bi utvrdili imaju li razloga za zabrinutost.

Popularnost paušalnih obrta naglo je porasla nakon porezne reforme kojom je proširen krug obrtnika koji dohodak mogu utvrđivati u paušalnom iznosu – povećanjem praga za paušalno oporezivanje sa 150.000 kn na 300.000 kn, ukidanjem ograničenja djelatnosti koje se paušalno mogu oporezivati te smanjenjem poreznog i administrativnog opterećenja. Međutim, u praksi je s vremenom uočeno da se navedena porezna i administrativna rasterećenja u određenom broju slučajeva koriste za prikrivanje nesamostalnog rada.

Idemo redom.

Zakonske odredbe koje definiraju korištenje poreznih pogodnosti koje pruža paušalni obrt protivno svrsi zakona tj. za prikrivanje nesamostalnog rada, sadržane su u sljedećim zakonima i pravilnicima:

– Opći porezni zakon, Članak 12.a
– Zakon o porezu na dohodak, Članak 27.a
– Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak, Članak 32.a do 32.k

Navedene odredbe, jednostavno rečeno, zabranjuju korištenje instituta paušalnog obrta (koji ima znatno niža porezna i ostala opterećenja) za ugovaranje poslovnih odnosa koji imaju obilježja ugovora o radu i za sobom povlače znatno veća davanja državi. Primjer nedozvoljenog korištenja porezne pogodnosti bilo bi osnivanje paušalnog obrta i sklapanje ugovora s klijentom tj. poslodavcem koji bi inače za taj isti posao sklopio ugovor o radu tj. zaposlio radnika. 

Na taj način paušalac ostvaruje veće primitke uz manja davanja državi, ali i sam poslodavac uživa u nižim troškovima radne snage.

Kako bi se jasnije moglo utvrditi koji to paušalni obrtnici prikrivaju nesamostalni rad, Ministar financija početkom 2020. godine donio je Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak.

 Njime se pokušao pobliže pojasniti članak 27.a Zakona o porezu na dohodak, dodatno raščlanjujući tri kriterija čijim se ispunjenjem mogu utvrditi obilježja nesamostalnog rada:

– Kontrola ponašanja
– Financijske kontrola
– Odnos stranaka

Pravilnik donosi ukupno 18 elemenata svakog od ovih kriterija, a koji mogu sugerirati da poslovni odnos ima obilježja nesamostalnog rada tj. da se radi o prikrivenom radnom odnosu.

Kao prvi red flag koji ukazuje na eventualno postojanje nesamostalnog rada paušalca je postojanje klijenta čije uplate čine više od 50% ukupnih primitaka u promatranom poreznom razdoblju (2020.g). Međutim, čitajući Pravilnik, poduzetnik ne može biti u cijelosti siguran radi li u skladu sa zakonom i koliko elemenata kriterija mora biti „zadovoljeno“ da bi se utvrdila nepravilnost. Paušalcu ne mora biti dokazan niti jedan od pravilnikom definiranih elemenata kriterija, a poreznik ipak može njegov rad okarakterizirati kao nesamostalan.

„Ovisno o posebnostima pojedinog posla dozvoljeno je dokazivati obilježja nesamostalnog rada i prema kriterijima koji nisu navedeni, a koji u konkretnom odnosu mogu predstavljati tipično obilježje nesamostalnog rada.“

„U utvrđenju obilježja nesamostalnog rada prema stavku 3. ovoga članka, svi kriteriji odnosno svi elementi kriterija obilježja nesamostalnog rada ne trebaju biti istovremeno ispunjeni.“

Možemo zaključiti da točni kriteriji za definiranje nesamostalnog rada zapravo nisu precizirani te se sve svodi na slobodnu procjenu poreznog inspektora. Različiti kriteriji i subjektivne procjene u konačnici mogu dovesti do nejednakog postupanja u praksi.

Da se razumijemo, nisam pobornik nezakonitog korištenja paušalnog obrta za prikrivanje radnog odnosa jer smatram da se na taj način narušava tržišna jednakost i stvara nelojalna konkurencija.

Međutim, ovaj Pravilnik i aktualna kontrola Porezne uprave samo dovodi do pravne nesigurnosti malih poreznih obveznika, zbog nejasnih i dvosmislenih pravila te zbog činjenice da čitav rizik leži upravo na paušalcima. Naime, u slučaju da se utvrdi postojanje nezakonitosti, paušalci odnosno posloprimci su ti koji snose novčane sankcije.

Zakon određuje da će posloprimac tj. paušalac biti dužan platiti razliku između iznosa stvarno plaćenih poreza i doprinosa i onih koji su trebali biti plaćeni. Poslodavac tj. klijent je odgovoran samo kao jamac te će on platiti razliku jedino ukoliko se ista ne može naplatiti od paušalca.

Paušalci koji rade na vremenski jasno definiranim projektima te posluju s više klijenata tijekom godine, ne bi trebali biti zabrinuti.

Međutim, ukoliko se paušalac kroz duži period oslanja na samo jednog „glavnog klijenta“, a njihov je odnos definiran jasnim pravilima, poželjno bi bilo odnos s klijentom ozakoniti na neki drugi način (primjerice sklapanjem ugovora o radu), jer posljedice mogu biti ozbiljne.