[BILANCA] Temeljni financijski izvještaj poduzeća
- Tea Prga Kovačević
- 8 prosinca, 2021
- bilanca, financijski izvještaji, korporativne financije, poduzetništvo
U praksi primjećujem da poduzetnici bilanci posvećuju nedovoljno pažnje. Ne interesira ih previše – više ih zanima bilanca uspjeha tj. račun dobiti i gubitka, iz kojeg lako mogu očitati kolike su ostvarili prihode te koliki im je profit.
Kao što je bilo riječi u prethodnom postu, iz računa dobiti i gubitka ne možete pročitati:
- gdje se nalazi vaš ostvareni profit; je li on na računu, u potraživanjima itd.
- kolike su vaše obveze prema kreditorima, dobavljačima, državi, vlasniku itd.
- kada te iste obveze dospijevaju (unutar jedne godine ili dugoročno)
- kakva je struktura kapitala vašeg poduzeća tj. financirate li više sami svoju imovinu ili koristite dug (financijsku polugu)
Sve te podatke pruža bilanca stanja.
Bilanca je temeljni, rekla bih i najvažniji financijski izvještaj svakog trgovačkog društva. Pokazuje stanje imovine i obveza poduzeća na određeni dan, a pomoću nje možemo procijeniti financijski položaj i zdravlje poduzeća. Bilanca se sastoji od dviju strana, aktive i pasive, koje uvijek moraju biti u ravnoteži. U aktivi se nalazi imovina koju poduzeće posjeduje; a u pasivi izvori te iste imovine. Drugim riječima, aktiva pokazuje sve ono što poduzeće ima, a pasiva pokazuje kako je poduzeće financiralo tu imovinu: dugom ili vlastitim kapitalom.
AKTIVA
Poduzeće imovinu pribavlja kako bi njome moglo ostvarivati ekonomsku korist tj. kako bi moglo poslovati. Cilj poduzeća je što više upotrebljavati imovinu i što brže je obrtati. Imovina je u aktivi bilance prikazana prema načelu rastuće likvidnosti:
- dugotrajna imovina (imovina koja nije na prodaju i nabavljena je radi stvaranja nove vrijednosti)
- kratkotrajna imovina (imovina koja se obrće tj. pretvara u novac u roku do jedne godine)
PASIVA
Jednostavno rečeno, pasiva prikazuje izvore financiranja imovine. Poduzeće svoju imovinu može financirati vlastitim kapitalom ili pak zaduživanjem. Financiranje dugom može podrazumijevati kredite ili zajmove financijskih institucija, tvrtki ili pojedinaca (uključujući vlasničke pozajmice), obveze prema dobavljačima (npr. poduzeće je kupilo robu na odgodu) itd. Obveze u pasivi u bilanci su prikazane prema načelu rastuće dospjelosti:
- kapital i rezerve (temeljni kapital, neupisani kapital i rezerve iz dobiti)
- dugoročne obveze
- kratkoročne obveze
Kratkoročne obveze su one obveze koje dospijevaju unutar jedne godine i najčešće obuhvaćaju obveze prema dobavljačima, financijskim institucijama, državi (porezi, doprinosi) ili prema zaposlenicima. Dugoročne su obveze sve one koje imaju rok dospijeća dulji od jedne godine i najčešće se odnose na dugoročne kredite, zajmove i dugoročne obveze prema dobavljačima. Tekući dio dugoročnih obveza, primjerice rate dugoročnog kredita koje dospijevaju u tekućoj godini, u pasivi se trebaju iskazati u kratkoročnim obvezama, kako bi iz bilance bile vidljive ukupne obveze koje dospijevaju unutar jedne godine.
IMOVINA = VLASTITI KAPITAL + DUG
AKTIVA = PASIVA
Ravnoteža bilance osnova je dvojnog knjigovodstva. Dvojno knjigovodstvo podrazumijeva da se svaka poslovna promjena u glavne knjige unosi se dva puta, na različita konta. Pri tome, do promjena može doći samo u aktivi, npr. priljev novca na žiro račun (povećanje stavke novac na računu) kojega su doznačili kupci (smanjenje potraživanja od kupaca u istom iznosu), samo u pasivi, npr. banka odobri kredit i umjesto njega plati dospjele obveze prema dobavljačima, u aktivi i pasivi, npr. poduzetnik podmiri kredit banci (smanjenje novca na računu uz istovremeno smanjenje obveza prema banci). Pri tome, aktiva i pasiva uvijek moraju biti u ravnoteži.
Ukoliko ste tražili financiranje, sigurno ste primijetili da banka uvijek traži bilance vašeg poduzeća za nekoliko uzastopnih godina. Analizom bilanci moguće je utvrditi financijski položaj poduzeća i detektirati potencijalne poslovne, financijske i kreditne rizike.
Važni podaci koje možete pročitati iz bilance:
1.Veličina neto radnog kapitala
Prva stvar koju ja pročitam kad u ruke uzmem klijentovu bilancu je razina radnog kapitala.
Radni kapital je pretpostavka likvidnosti i financijske stabilnosti poduzeća. Ako likvidnost definiramo kao sposobnost podmirivanja kratkoročnih obveza, jasno je da u odnos moramo staviti kratkotrajnu imovinu koju poduzeće ima i sve kratkoročne obveze koje poduzeće mora podmiriti. Preporuka je da kratkotrajna imovina mora biti barem dvostruko veća od kratkoročnih obveza (koeficijent tekuće likvidnosti barem 2), jer određene stavke kratkotrajne imovine nisu lako unovčive (zastarjele zalihe, nenaplativa potraživanja itd), dok obveze sasvim sigurno dospijevaju. Iz ovog lako je zaključiti da je dio kratkotrajne imovine financirano iz kvalitetnih dugoročnih izvora, što je jedno od 3 zlatna pravila financiranja.
Upravljanje radnim kapitalom i likvidnošću jako je kompleksna tema kojoj ću više pažnje posvetiti u jednom od sljedećih postova. Zaključak je da analizom radnog kapitala moguće predvidjeti je li poduzeće u mogućnosti podmirivati svoje obveze.
2.Zaduženost poduzeća i struktura duga
Poduzeće, kao što smo spomenuli, može se financirati vlastitim i tuđim kapitalom. Tuđi izvori financiranja često su potrebni i poželjni, pogotovo ako se ulaže u nove tehnologije i povećavaju kapaciteti. Dokle god poduzeće ostvaruje više prinosa od novog ulaganja nego što ima troška kamate na tuđi kapital (efekt financijske poluge), isplati mu se koristiti tuđe izvore financiranja. Zaduženo profitabilno poduzeće profitabilnije od identičnog poduzeća koje nema duga, zbog utjecaja financijske poluge. Međutim, treba biti oprezan i voditi računa o rizicima prevelikog zaduživanja, gomilanja gubitaka i bankrota.
3.Ročnost financiranja
Zlatno je pravilo da se dugoročna imovina uvijek financira iz dugoročnih izvora financiranja, jer se na taj način usklađuju ekonomske koristi pribavljene imovine s njenim troškom. Također, dio kratkotrajne imovine preporuča se dijelom financirati iz kvalitetnih dugoročnih izvora, kako bi poduzeće osiguralo dovoljnu razinu radnog kapitala. Primjerice, financiranje zaliha, jer poduzeće u početku ima troškove manipulacije i skladištenja te postoji vremenski jaz od kupnje do prodaje i naplate.
4.Veličina kapitala i rezervi
Vlasnici prilikom osnivanja poduzeća ulažu određeni kapital koji služi za početak poslovanja, a društvo osnivaju s pretpostavkom da će na taj ulog vratiti kroz ostvarenu dobit. Kod trgovačkog društva minimalan iznos temeljnog kapitala je 20.000 kn. Dobici akumulirani kroz godine povećavaju ukupni kapital poduzeća i zajedno s temeljnim kapitalom čine stavku pasive KAPITAL I REZERVE. Isplata dobiti vlasnicima je poželjna. Međutim, kreditor će pri analizi napraviti usporedbu s ostalim stavkama bilance. Ukoliko poduzeće ima primjerice negativan radni kapital (potencijalno ne može podmirivati svoje obveze), a isplaćuje dobit vlasniku te potražuje od banke kredit za obrtna sredstva – biste li vi posudili novac takvom poduzeću?
5.Struktura imovine
Prilikom analize bilance, potrebno je obratiti pažnju na strukturu imovine, kako dugotrajne tako i kratkotrajne. Ako se poduzeće, recimo, bavi transferima, a u bilanci kroz godine primijetimo veliki pad iznosa transportne imovine, to može ukazivati da poduzeće rasprodaje imovinu kojom generira prodaju i da više neće biti u stanju obavljati djelatnost. Jednako je važno analizirati i strukturu kratkotrajne imovine. Ukoliko primijetimo previsoku razinu zaliha u odnosu na prethodna razdoblja, to može ukazivati da poduzeće ima problema s plasiranjem proizvoda.
Ovo je samo kratki pregled osnovnih kategorija koje je moguće pročitati kratkim pregledom bilance. U idućim postovima pisat ću o ostalim financijskim izvještajima te izračunu i razumijevanju različitih pokazatelja koji vam mogu olakšati upravljanje vašim poslovanjem.
Ako vam je ovaj članak bio koristan, možete ga podijeliti: