Imovina poduzeća koja se koristi u svrhu djelatnosti poduzeća, očekivanog roka upotrebe duljeg od 1 godine. Razlikujemo dugotrajnu materijalnu imovinu (zemljišta, građevinske objekte, postrojenja i opremu, alate, pogonski inventar, namještaj, transportna sredstva itd.) i dugotrajnu nematerijalnu imovinu (osnivački izdaci, patenti, licence, koncesije, goodwill itd.). Dugotrajna imovina podliježe obračunu amortizacije, odnosno otpisu vrijednosti. Računovodstveni i porezni propisi na različit način definiraju dugotrajnu imovinu. Tako računovodstveni standardi kao kriterij za klasificiranje imovine u dugotrajnu određuju vijek uporabe (dulji od 1 god.), a Zakon o porezu na dobit u definiciju dugotrajne imovine uz vremenski kriterij uvodi i vrijednosni, tako da se dugotrajnom imovinom smatra ona koja uz vijek uporabe dulji od 1 god. ima i pojedinačnu vrijednost veću od 3.500 kn.
Imovina poduzeća za koju se očekuje da će se obrnuti tj. pretvoriti u novac u razdoblju kraćem od 1 godine. Obrtna sredstva potom ponovno ulaze u poslovni ciklus do sljedeće faze unovčavanja i tako neprestano dok god poduzeće posluje. Kratkotrajna imovina može biti materijalna (zalihe sirovina, nedovršenih ili gotovih proizvoda, trgovačke robe i dr.) ili pak financijska (novac, kratkoročna potraživanja, dani kratkoročni krediti, pozajmice, predujmovi).
Poduzeću je u cilju imati što veći broj obrtaja sredstava tijekom poslovne godine, odnosno što kraće zadržavanje sredstava u reprodukcijskom ciklusu. U ekonomiji korištenja resursa veći obrt sredstava smanjuje potrebu korištenja vlastitog i tuđega kapitala, zaduženost i financijske rashode te u konačnici omogućuje ostvarivanje veće neto dobiti.
Radi lakšeg razmijevanja, obrtna sredstva mogu biti: sirovine koje se koriste za proizvodnju, plaće zaposlenika, najam poslovnog prostora, potrošni uredski materijal i slično.
Mikro subjekt malog gospodarstva – fizičke i pravne osobe koje prosječno godišnje imaju zaposleno manje od 10 radnika, prema financijskim
izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000,00 EUR ili imaju ukupnu aktivu (ako su obveznici poreza na dobit) odnosno imaju dugotrajnu imovinu (ako su obveznici poreza na dohodak) u iznosu protuvrijednosti do 2.000.000,00 EUR.
Mali subjekt malog gospodarstva – fizičke i pravne osobe koje prosječno imaju zaposleno manje od 50 radnika. Prema financijskim izvješćima za prethodnu godinu ostvaruju godišnji poslovni prihod u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000,00 EUR ili imaju ukupnu aktivu (ako su obveznici poreza na dobit) odnosno imaju dugotrajnu imovinu (ako su obveznici poreza na dohodak) u iznosu protuvrijednosti do 10.000.000,00 EUR.